Mali uvid u moj svijet iz dječije perspektive
Ko sam ja zapravo? Ko si ti? Šta sam ja, a šta smo mi? Ta pitanja ne mogu da prestanem sebi postavljati. Ja sam bila samo jedan zametak koji je bio u utrobi svoje majke i sada sam dijete koje je izašlo iz te utrobe. Mogla bih sebi i vama da punim glavu o raznim biološkim procesima ali to nikako i nikome ne daje odgovor na pitanje “ko sam ja?”. Da li sam ja svjetlo u nečijem danu, ili pak tama u nečijem drugom. Da li sam onaj maslačak koji stoji sam na livadi ili sam možda cvijeće u nečijoj kosi?
Zamislite, nekom ste svjetlo u njihovom tmurnom danu. Ah, kolika je to privilegija. Zamislite imate tu moć da nekome popravite i uljepšate možda najružniji dan. Da mu izmamite najljepši osmijeh na lice. Kako predivno i iskreno. Širiti ljubav u zaraženom svijetu, svijetu zaraženom pohlepom i zlobom, to je naša poenta. Ili, da li je?
Da je to naš cilj, svijet ne bi bio zaražen nikad, nikako. Ali gdje smo sada? Pogledajte oko sebe. Da li vas okružuju ljudi sa osmijesima na licu, ili ipak njihova lica odišu nervozom. Čak i mi koji smo mislili da nikada nećemo biti zaraženi negativnošću, evo nas. Pišem ispred svih nas, puna nade da će nekada naš svijet da ozdravi.
Ko sam ja? Ja sam taj jedan mali dio ovoga svijeta koji se nada boljem sutra. Ja ću da budem osoba koja će se potruditi da pomogne našem svijetu. Jer, to sam ja. Želim da se sutra ja, ti, svi mi probudimo sa osmijesima na licu i sa nadom u srcima. Želim da budemo mi. Ljudi. Da pustimo boje u našim srcima da krase naš svijet.
Da, tjeram inat i znam da budem tvrdoglava, ali kada volim, volim svim srcem. Trudim se da te nasmijem. Trudim se da budem pravedna i da nikome ne činim zlo. Ne treba mi pažnja. I ja bih voljela kao i sva druga djeca da budem sretna. To bi svi voljeli. Ali jedna stvar je ta da, iako smo sada u zagađenom svijetu kao što rekoh, bitno je da jedni drugima budemo lijekovi. Da pomažemo onima kojima možemo da pomognemo, a da se potrudimo da pomognemo onima koji misle da im je pomoć nepotrebna ili čak onima koji misle da im nema pomoći.
Samo sam mala mrvica na Zemlji, to znam, ali ta jedna posebna mrvica koja će da se potrudi da naš svijet vidi bolje sutra, da ljudi koji me okružuju budu sretni zato što sam tu uz njih. Želim da osjete ljubav koju nosim u svom srcu i želim da sve svoje šarene boje puste da svi vide, jer, svi smo mi posebni na svoj, poseban način.
Tako da ti, koji si pročitao ovo, ako si ikada pomislio da ne možeš da promijeniš nešto, vjeruj mi, možeš. Želim da znaš da si dovoljan, i da nekome značiš. Veći si od onoga što misliš. Značiš ovome svijetu i ti, baš ti, možeš i trebaš pustiti svoje boje da ih svi vide. Ako misliš da nemaš svoje boje, zaviri duboko u svoju dušu, iznenadit će te neke stvari.
Tekst i fotografija: Sarah Hamzić, 15 godina, Dječiji parlament Zenica
